Za ovaj me članak inspirirala božićna čestitka jedne polaznice od prije barem četiri godine koja mi je ispala slučajno iz rokovnika, a koju čuvam, ne zato da mi podiže samodopadnost i umišljenost, već da me podsjeća da ne odustajem od onoga u što doista vjerujem.
Čestitka veli: Draga Mirjana, puno ti hvala na podršci. Puno sam naučila o sebi. Moram svako malo pomisliti na tvoju početnu izreku: Povratak ljudskosti. Tvoj je posao jako važan i dobra si u tome. Samo tako nastavi. Želim tebi i obitelji prekrasan Božić. Puno pozdrava, Christine.
U ovom zimskom kišnom sjetnom raspoloženju tinja toplo i snažno moj entuzijazam ispod ovog našeg istarskog neba. Imam sreće pa nisam sama na ovome putu da prenesem svoju strast prema razvoju ljudskosti barem na bližu okolinu.
Kada sam započela svoju karijeru u razvoju ljudskih potencijala, u Italiji 2002., a nisam se za to isprva školovala, znala sam da je to – to. Moj posao, moja misija. A iskreno nisam tada još ni zamišljala opseg toga zvanja. Znala sam da želim podučavati, da se želim baviti psihologijom, ljudima, razvojem i kada sam počela učiti što se sve nalazi u opsegu tog posla, nekako sam spontano i samoinicijativno već u svojoj dvadesetpetoj godini života započinjala svaki svoj seminar uvodom: Evo nas, dragi ljudi, danas ovdje da se bavimo VAMA. Bez obzira što smo u poslovnom okruženju i sigurno ćemo prenašati spoznato i naučeno i na poslovne odnose i ambijent, bavit ćemo se upravo vama, kao centrom svega. Idemo u povratak ljudskosti.
Često me ljudi pitaju čime se bavim i nije svima baš jasno, u našem podneblju, što bi to konkretno bilo. E pa evo pokušaja da povratak ljudskosti konkretiziram u ovom segmentu.
Svjesni smo danas društvenog utjecaja posla na naše živote. Počevši od toga koliko dnevno vremena ulažemo u posao preko financijske ovisnosti o poslu, samoostvarenja kroz poslovne sklonosti i tako redom. Činjenica je da je posao postao sastavni dio života skoro pa svake odrasle osobe u našemu društvu.
U tim se poslovnim okruženjima, bilo da smo poduzetnici/e, bilo da smo zaposleni/e de facto odvija upravo velika količina naših života. A iz nekog zanimljivog razloga u našim umovima često dijelimo posao od života (poznato vam je ono: na poslu sam ovakav/va, ali inače nisam i slično). Istraživanja pokazuju da je nažalost manji broj ljudi sretan/zadovoljan/ispunjen na poslu. Da mnogo ljudi radi gdje radi jer „mora”, jer je ta i ta tvrtka za koju rade „manje zlo”, ili je barem „sigurna plaća”. A da ne pričamo uopće o onom postotku ljudi koji obolijevaju zbog količine posla, zbog nezdravih odnosa s nadređenima ili kolegama, općenite količine stresa i sl. Ne bih ovdje ulazila u teme motivacijskih faktora niti u neke specifične teme o upravljanju ljudima, već bih s namjerom ostala na okviru iz naslova. Nažalost, ljudi su u mnogim poslovnim realnostima postali samo radnici, zaposlenici, izvršitelji dužnosti, sredstva preko kojih se dolazi do prihoda ili preko kojih se postižu neki (nažalost ne uvijek viši) ciljevi.
Često se gleda na ljude kao na zamjenjive brojke i to čak ponekad s otvorenim stavom: ako ne želiš raditi ti, ima tko hoće. No s druge strane prisustvujemo sve većem odljevu mozgova, i sve siromašnijem tržištu rada, te sve nemotiviranijim mladim ljudima u ponekim segmentima poput turizma, proizvodnje i sl. Ne bih ni ovdje ulazila u dublje analize, s obzirom da je i minimalan pogled na situaciju primjerice u našoj državi dovoljan da budemo svjesni te realnosti.
Ali ključ za izlaz postoji! Vratimo zaposleniku, djelatniku, radniku ljudskost! Vratimo mu jedinstvenost! Pričamo o upravljanju ljudskim potencijalima, ali malo tko te potencijale u tvrtkama doista poznaje, analizira, uzima ciljano vrijeme i instrumente da se doista te iste potencijale i usmjerava, da se otkrivaju talenti, da se poštuju različitosti, da se osvještavaju vrijednosti i motivacijski faktori ne bi li se i oni uzeli u obzir, da se razgovara na konstruktivan način i da se potiče kreativnost i stvarna proaktivnost u poslovanju.
Naravno, nisu odjeli za ljudske potencijale (u tvrtkama u kojima postoje, jer u manjim i srednjim poduzećima nerijetko izostaju) isključivo sami odgovorni za gore navedeno. Često su i sami preopterećeni administracijom te se guše u papirima i sustavu umjesto da se bave ljudima.
Ali posljedice neuzimanja u obzir spomenutoga vrlo su negativne iz nebrojenih perspektiva. Psihološki gledano imamo burn-outove i razne psihosomatske manifestacije, padove samopouzdanja, mehanička izvršavanja zadataka koji pretvaraju čovjeka u mašinu. Društveno gledano imamo alijenaciju i sveukupnu apatičnost, kritičnost i negativnost. Ekonomski gledano imamo pad produktivnosti, a ljudski gledano imamo nesretne ljude …
Pa što reći?! Daleko se doguralo od trenutka kada su zli jezici htjeli izmanipulirati psihologiju rada u simplicističku logiku: neka mi je radnik sretan – bolje će raditi i svima bolje. Citirat ću ovdje meni jednu jako dragu izreku iz knjižice Pobijediti čineći greške od bračnog para Varvelli: „97% ljudi je puno bolje (manje glupo) od onoga što ti misliš”. To za mene znači ljudski potencijal. Znati to i baviti se time kao apsolutnim čimbenikom broj 1 u poslovanju. Učiniti ono što godinama sva istraživanja i potvrđuju, a to je da konkurentna prednost leži daleko više i dublje u ljudskim nego u bilo kojoj drugoj vrsti resursa.
Dakle, da se vratim na početak. Što radim? Stavljam čovjeka (samostalno putem coachinga ili grupno putem iskustvenog treninga) u centar. Dozvoljavam mu da stane i iskoči iz hrčkovog vrtuljka svakodnevice, da uzme vrijeme da promisli, da osvijesti u čemu je izvrstan, a što mu nedostaje. Dozvoljavam mu da mu se ponude instrumenti i prenosive kompetencije, odnosno konkretne vještine, u poslovanju koje će mu olakšati odnose, komunikaciju, zadatke, uštedjeti dragocjeno vrijeme, osigurati učinkovitost, a sve to istovremeno čuvajući unutarnji mir, održavajući ravnotežu između privatnog i poslovnog segmenta života, održavajući dosljednost sebi i svojim vrijednostima.
Ovo je za mene povratak ljudskosti u mome poslu. Još me nitko nije razuvjerio da je upravo to ključ bilo kojeg zadovoljnog poslovanja za sve sudionike igre, a dugogodišnje me je iskustvo s povratnom informacijom od na tisuće polaznika samo poduprlo u tom uvjerenju.
Tko bude prepoznao vrijednost fokusa na ljude u svom poslovanju, promijenit će polako ali sigurno smjer kretanja tržišta rada i kvalitete usluge koja vapi za napretkom. A tko ne bude … o njemu ćemo vjerojatno pisati jednoga dana …
